

Praznično vreme uključuje i ušuškane večeri na kauču uz, svima omiljene, božićne filmove. Jedan od najpopularnijih prazničnih filmova „How the Grinch Stole Christmas“ ove godine puni 25 godina, a njegova priča i snimanje i dan danas intrigiraju gledaoce.
Postoje dve vrste prazničnih filmova: oni koji od početka do kraja pršte vedrim prazničnim duhom i „How the Grinch Stole Christmas“. Zasnovan na voljenoj božićnoj knjizi iz 1957. godine autora Teodora „Dr. Susa“ Gajzela, igrani film iz 2000. godine stigao je skoro 35 godina nakon što je animirani specijal prvi put prikazan na televiziji.
U filmu, neprepoznatljivi Džim Keri tumači zelenokožnog antiheroja iz Vuvila, koji ima za cilj da uništi Božić tako što će ukrasti sve poklone, ukrase i hranu iz grada. Ipak, Grinč na kraju nauči vrednu lekciju o zajedništvu i bukvalno doživi promenu srca.
Dvadeset pet godina nakon premijere, „How the Grinch Stole Christmas“ i dalje važi za jedan od nezaobilaznih božićnih filmova. Za početak, ova tehnikolor ekstravaganca nudi humor koji izaziva glasan smeh, razigranost i vizuelno upečatljive scene, pomešane sa tom skrivenom mračnom – da se usudimo da kažemo zlokobnom? – atmosferom.
Dodatnu dozu zabave donose Kerijeva posvećena gluma i preslatka Tejlor Momsen, još pre „Gossip Girl“ i pre nego što je postala rok zvezda, u ulozi Sindi Lu Hu. Ipak, bilo je potrebno ogromno zalaganje da bi se ovaj klasik preneo na veliko platno.
Više od tri decenije Foresta Gampa: 25 fascinantnih činjenica o filmu koji je promenio Holivud
U čast srebrnog jubileja filma (i ponovnog bioskopskog prikazivanja održanog 12. decembra), donosimo devet malo poznatih činjenica o ovom ostvarenju.
Naša priča počinje sa samim Dr. Susom. Nakon njegove smrti 1991. godine, njegova supruga Odri Gajzel počela je češće da izdaje licence za njegova dela. Godine 1998. pozvala je holivudske moćnike da joj predstave svoje ideje za „How the Grinch Stole Christmas“, koji je trebalo da bude prva igrana filmska adaptacija bilo koje Susove priče.
Prema pismu u kojem je iznela svoje uslove (koje je tada objasnio magazin Time), imala je nekoliko ključnih zahteva. Prvi? Projekat je bio otvoren isključivo za reditelje koji su već zaradili najmanje milion dolara na makar jednom prethodnom filmu. Takođe je razmatrala samo glumce za ulogu Grinča koji su „uporedivog statusa sa Džekom Nikolsonom, Džimom Kerijem, Robinom Vilijamsom i Dastinom Hofmanom“. Producenti su morali da joj ustupe i deo bioskopskog prihoda.)
Na kraju su je Ron Hauard („Apollo 13“) i Džim Keri uspešno osvojili. Ali taj tim iz snova zamalo da se raspadne…
Za Kerija je prihvatanje uloge u ovom kultnom božićnom filmu bio lak deo. Prava borba bila je transformacija u lik. Nakon što je prvog dana proveo osam brutalnih sati pod šminkom i protetikom, u naletu besa je probio zid u svojoj prikolici nogom i poručio nadležnima da želi jednosmernu kartu van Vuvila.
„Imao sam osećaj kao da sam živ sahranjen“, rekao je Keri Grejemu Nortonu u njegovoj emisiji 2015. godine. „Rekao sam Ronu Hauardu da ne mogu da snimim film.“

Hauardov producentski partner, Brajan Grejzer, smislio je rešenje: angažovao je stručnjaka koji obučava CIA operativce da izdrže torturu. Taj čovek je došao na set i naučio glumca kako da izdrži ovu specifičnu vrstu mučenja. Njegovi trikovi uključivali su paljenje televizora, menjanje obrazaca ponašanja, udaranje sebe po nozi i pušenje velikog broja cigareta.
Ne iznenađuje što je svakodnevno nanošenje i skidanje šminke i kostima – koje je kasnije svedeno na tri i po sata dnevno – ostavilo traga na Kerijevo ponašanje na setu. Šminker Kazuhiro Cudži rekao je za Vulture da je zvezda često iskaljivala frustracije na ekipi, što je usporavalo produkciju.
„Kada bismo bili na setu, bio je stvarno neprijatan prema svima“, rekao je Cudži. Mentalno iscrpljen, sastao se sa producentima, koji su odlučili da uzme pauzu. Nakon što je Cudži nestao na nedelju dana, Hauard ga je pozvao i rekao da se Keri zakleo da će se prema ljudima ponašati bolje. Tada se vratio.
Cudži je kasnije osvojio dva Oskara (za „Darkest Hour“ i „Bombshell“), dok su supervizori Grinč šminke Rik Bejker i Gejl Rajan osvojili zlatnu statuu za najbolju šminku i frizuru za rad na ovom filmu.

Pošto je proces bio toliko naporan – i Ahilova peta produkcije – Hauard je odlučio da ga lično iskusi. Jednog dana je bio kompletno maskiran kao Grinč i režirao film u punoj šminki i kostimu.
„Poenta je bila: ‘Slušajte, i ja sam jutros proveo šest sati u stolici i razumem da je to pakao, i danas ću raditi kao Grinč’“, rekla je njegova ćerka Brajs Dalas Hauard Grejemu Nortonu.
Hauard je pretvorio pozadinski prostor Universal Studios u Los Anđelesu u šareno zimsko čudo Vuvila. To znači da su set i zvučne scene izgrađeni direktno iza čuvenog seta Bejtsovog motela, korišćenog u horor-klasiku Alfreda Hičkoka iz 1960. godine, „Psycho“.
Do danas, vodiči u Universal Studios navodno prepričavaju priču o tome kako je Keri jednom isprepadao turiste u tramvaju tako što je istrčao iza motela u haljini, držeći nož. Pošto je bio u punom Grinč kostimu, niko ga nije prepoznao.

Sledeći put kada budete gledali „How the Grinch Stole Christmas“, obratite pažnju na neka poznata lica među šarenim stanovnicima Vuvila. Da, to je Vern Trojer – „Mini-Me“ iz filmova „Austin Powers“ – kao član vuvilske muzičke grupe. A to je i Dip Roj, koji će kasnije glumiti sve Umpa-Lumpe u filmu „Charlie and the Chocolate Factory“ Tima Bartona, kao službenik u pošti.
Hauard je u film ubacio i svoju ćerku tinejdžerku, koja je u odjavnoj špici navedena kao Iznenađena Hu. Brajs Dalas Hauard će kasnije glumiti u blokbasterima kao što su „Jurassic World“, „The Help“ i „The Lady in the Water“, ali će se afirmisati i kao uspešna rediteljka.
Kostimografkinja Rita Rajak odabrala je estetiku pedesetih godina za 450 kostima u filmu, konsultujući stare kuvarske knjige za ideje za brojne kostime inspirisane hranom (da, i one kape u obliku čaše kuvanog jaja!).

Kako bi postigla ručno rađen izgled za božićnu proslavu Huovih (poznatu kao „Vubilacija“), angažovala je učenike drugog razreda osnovne škole Brookside u Ok Parku u Kaliforniji da prave medenjake, poklone i zvezde za ukrašavanje kostima.
„Sve što izgleda grubo, sa puno makarona i šljokica, oni su napravili“, rekla je za Los Angeles Times.
Da, i kraljica je pozelenela. Kraljica Elizabeta II prisustvovala je londonskoj premijeri filma „How the Grinch Stole Christmas“ u humanitarne svrhe: događaj je bio i donatorsko veče za Fond za pomoć filmskim i televizijskim radnicima, koji pruža finansijsku podršku ljudima iza kamera u industriji zabave.
Monarh je takođe imala zvanični susret sa glumačkom ekipom, Hauardom, Grejzerom, Gajzel, Bejkerom i kompozitorom Džejmsom Hornerom. (Događaju su prisustvovali i Naomi Kembel, Lajonel Riči, Hju Lori i Džejmi Bel, zvezda filma „Billy Elliott“.)
Tada sedmogodišnja Momsen kasnije je rekla Redžisu Filbinu u njegovoj emisiji da se propisno naklonila kraljici: „Pamtiću to celog života!“

Uprkos godinama iščekivanja, film – objavljen 17. novembra 2000. – nije dočekan raširenih ruku od strane kritike. Do danas ima 50% na Rotten Tomatoesu.
The New York Times ga je nemilosrdno ismejao, navodeći da je „film toliko zatrpan luckastim gedžetima, specijalnim efektima, šljokicama i lepljivom masom da njegovo gledanje deluje kao da ste zaglavljeni u gužvi u Toys ‘R’ Us-u tokom božićne kupovine“.
Rodžer Ibert dao mu je dve od četiri zvezdice i predvideo da će „mnoga deca gledati ovaj film sa zbunjenošću i gađenjem“.
Ali nije bio u pravu. Ovaj božićni film zaradio je čak 261 milion dolara na bioskopskom tržištu i ostao praznična gozba za sve generacije. Nikada ne potcenjujte moć Sindi Lu Hu!









Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.