

Japanski horori imaju poseban način da vam se uvuku pod kožu: kroz jezivu atmosferu, neočekivane obrate i duboku psihološku nelagodu.
Ono što ih izdvaja jeste vešto brisanje granice između natprirodnog i stvarnog, pa i najobičnija mesta mogu delovati kao scene iz noćne more.
Ako ste spremni za pravu dozu jezivih kadrova, spremili smo vam listu od 10 japanskih horor filmova koje jednostavno ne smete da propustite – ipak, ako je moguće, ne gledajte ih sami!
Listu započinjemo filmom Ringu, koji je japanski horor lansirao na međunarodnu scenu. Režirao ga je Hideo Nakata, a film se bavi iskonskim strahom od smrti kroz priču o sada već legendarnom ukletom video-snimku.
Radnja zvuči jednostavno: pogledate snimak, dobijete jeziv telefonski poziv i umirete za sedam dana.
Ono što Ringu izdvaja jeste način na koji se užas polako gradi, bez jeftinih „jump scare“ momenata – osećaj nelagode raste sve dok ne saznate punu istinu o snimku.
Pro tip: Nemojte ga gledati sami, posebno ne noću – uhvatićete sebe kako proveravate svaki ugao sobe u potrazi za Sadako.
Ako volite horore o ukletim kućama, obavezno pogledajte Ju-on. Film prati tragično i zastrašujuće prokletstvo porodične kuće u predgrađu Tokija. Nije u pitanju samo jedan duh, već niz isprepletanih priča koje će vas naterati da se zapitate da li je bilo koje mesto zaista sigurno.
Filmski kritičar Dejvid Fir iz Rolling Stonea savršeno je uhvatio suštinu ove nelagode:
„Duhovi sa dugačkom crnom kosom, jeziva deca, tehnofobija, slobodno plutajuća postmilenijumska teskoba, sumorna slika čovečanstva i povremeno sivo-beli prsti koji misteriozno masiraju nečiju lobanju iznutra.“
Režiser Takeši Šimizu ima poseban dar da obična mesta pretvori u potpuni horor, a dizajn zvuka u filmu je toliko strašan da ćete se naježiti.
Fun fact: Onaj prepoznatljivi krkljajući zvuk koji pravi Kajako jedan je od najjezivijih u istoriji japanskog horora. Ostaće vam u glavi dugo nakon odjavne špice.
Za razliku od tradicionalnih priča o duhovima, Audition, u režiji Takešija Mikea, počinje veoma sporo. Ali ne dajte da vas to zavara.
Naizgled obična postavka, gde udovac traži novu suprugu, ubrzo prerasta u uznemirujući i grafički „odlazak u ludilo“. Asami, njegova nova simpatija, krije mnogo više od nekoliko kostura u ormaru – i bukvalno i metaforički.
Heads up: Ovaj film nije za one slabog stomaka. Spora izgradnja napetosti samo čini poslednji čin još šokantnijim.
Za sve koji su voleli Ringu, Dark Water je još jedno remek-delo Hidea Nakate. Film spaja psihološki horor i natprirodno, prateći majku i ćerku koje žive u oronuloj stambenoj zgradi.
Neobjašnjive stvari počinju da se događaju – kapljanje vode, misteriozne mrlje i zlokobno prisustvo. Opresivna atmosfera će vas naterati da drugačije gledate na svaku pokvarenu slavinu u svom stanu.
Trivia: Jeziva atmosfera u filmu proističe iz Nakatinog talenta da svakodnevne predmete, poput vode, pretvori u izvore terora.
Ako volite „found footage“ horore, Noroi: The Curse će vam biti pun pogodak. Ovaj pseudodokumentarni film prati istražitelja paranormalnih pojava dok otkriva misteriju povezanu sa drevnim ritualima i nizom bizarnih događaja.
Ono što film čini zaista zastrašujućim jeste način na koji sve izgleda kao prava stvar – imate osećaj da gledate dokumentarac koji je strašno pošao po zlu, piše MetropolisJapan.
Napomena: Nemojte očekivati instant strah; genijalnost filma je u postepenom građenju osećaja nelagode.
Prelazimo na nešto malo lakše (ali i dalje jezivo) – One Cut of the Dead je sjajna kombinacija horora i komedije. Počinje kao niskobudžetni zombi film, ali ubrzo prerasta u nešto mnogo kreativnije.
Bez previše spojlera: film uspeva da izvede jedinstveni obrt koji je istovremeno i zabavan i uzbudljiv.
Spoiler-free tip: Istrpite prvih 30 minuta – isplatiće vam se na način koji niste očekivali!
Vraćamo se u prošlost sa Onibabom, istorijskim hororom smeštenim u vreme rata i gladi. Radnja prati dve žene koje ubijaju samuraje kako bi preživele, ali kada u priču uđe misteriozna maska, sve kreće nizbrdo. Napetost među likovima i pusto okruženje stvaraju jezivu atmosferu koja će vam ostati urezana u pamćenju.
Historical insight: Onibaba nije samo horor film, već i duboka priča o ljudskoj prirodi, pohlepi i preživljavanju.
Poznat i kao Kairo, Pulse istražuje strahove iz doba ranog interneta. Film se bavi temom usamljenosti i ljudske otuđenosti, iako bi tehnologija trebalo da nas povezuje. Duhovi počinju da se pojavljuju preko misterioznih poruka na mreži, a ljudi jednostavno nestaju u ništavilu.
Film je mračan i sporog tempa, ali je jedan od najpromišljenijih horor ostvarenja na ovoj listi.
Watch out: Osećaj teskobe u filmu raste toliko suptilno da nećete ni primetiti koliko ste se napeli – dok ne bude kasno.
U režiji kontroverznog Siona Sona, Tag je nadrealna i krvava vožnja koja stalno iznenađuje. Film prati školarku koja preživljava niz bizarnih i nasilnih događaja. Bez previše spojlera – Tag se igra sa stvarnošću na načine koji će vas ostaviti bez daha.
Warning: Očekujte krv, nadrealizam i mnogo „Šta sam to upravo gledao?!“ trenutaka.
Za kraj – nešto potpuno bizarno. House (ili Hausu) je horor-komedija kakvu nikada niste videli. Grupa školarki dolazi u ukletu kuću sa katastrofalnim i potpuno ludim posledicama. Zamislite spoj uklete kuće i halucinogenog sna.
Eksperimentalna vizuelna rešenja i apsurdan zaplet učinili su ga kultnim klasikom, čak i ako je više „čudan“ nego stvarno „strašan“.
Pro tip: Pristupite ovom filmu otvorenog uma – više je psihodelično iskustvo nego običan horor.










Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.