
Netflixova četvorodelna drama pogodila je pravo u srž, donoseći potresnu priču i neverovatne glumačke izvedbe – ali i hitan poziv na akciju za roditelje i njihove tinejdžere.
Ideja za seriju rodila se u mislima njenog glavnog glumca, Stivena Grejama, nakon serije zastrašujućih nasilnih zločina. Godine 2021, dvanaestogodišnja Ava Vajt smrtno je izbodena nožem od strane četrnaestogodišnjeg dečaka u Grejamovom rodnom gradu, Liverpulu. U 2023. godini, petnaestogodišnju Elijan Andam napao je i ubio sedamnaestogodišnji Hasam Sentamu ispred tržnog centra u Kroidonu.
„Duboko me pogodilo“, rekao je Grejam na premijeri serije. „Samo sam pomislio: ‘Šta se dešava? Kako smo došli do ovoga? Šta nije u redu s našim društvom?’“ Glumac je zatim angažovao svog dugogodišnjeg saradnika, scenaristu Džeka Torna, kako bi stvorio snažnu dramu koja istražuje zašto dečaci sve češće počinjavaju ekstremno nasilje nad devojčicama.
Rezultat je potresna, ali iskrena četvorodelna serija Adolescence, koja prati porodicu Miler, čiji se život ruši kada policija u zoru upada u njihov dom i hapsi trinaestogodišnjeg Džejmija pod optužbom za ubistvo školske drugarice, Kejti.
Na površini, serija se bavi nasiljem upotrebom hladnog oružja, budući da je tokom poslednje decenije broj tinejdžera ubijenih nožem u Velikoj Britaniji porastao je za 240%.
Međutim, na dubljem nivou, ona istražuje sajber-nasilje, štetni uticaj društvenih mreža i nesnosne pritiske sa kojima se danas suočavaju mladići. Muški bes, toksična muškost, internet mizoginija – ovo nije samo suviše realistična fikcija. Ovo je neizbežna stvarnost, piše britanski Guardian.
U ulozi Džejmijevog oca, Edija, samozaposlenog vodoinstalatera iz neimenovanog grada u Jorkširu, Grejam u prvoj epizodi deluje potpuno ošamućeno. Naravno da je sklon da veruje da mu je sin nevin – kao što bi svaki roditelj bio. Sve dok ne vidi zastrašujući snimak kako njegov sin u paničnom napadu više puta ubada svoju školsku drugaricu.
Iako je Grejamov nastup prava škola glume, on ostavlja prostor i za svoje kolege da zablistaju. Ešli Volters pruža najbolju ulogu u karijeri kao vodeći inspektor, Luk Baskom. Zanimljivo je da je Volters u jednom trenutku razmišljao o napuštanju glume i prelasku iza kamere, ali Adolescence ga je naterala da promeni odluku, posebno jer je priča na njega delovala lično – kao tinejdžer, bio je osuđen na 18 meseci zatvora zbog posedovanja oružja. Priznao je da je „plakao svake noći“ dok je učio scenario.
Erin Doerti briljira u ulozi kliničke psihološkinje Brioni. Kristin Tremarko slama srca u finalu kao Džejmijeva majka, Manda.
A onda dolaze mladi glumci. Debitantski nastup Ovena Kuopera, petnaestogodišnjaka koji igra Džejmija, jednostavno je fenomenalan. On se menja iz saosećajnog u zastrašujućeg, od izgubljenog dečaka do besnog mladića – i to u okviru iste scene. Fatima Bodžang je izuzetno uverljiva kao Kejtina shrvana najbolja drugarica, Džejd. Ameli Piz odlično igra Džejmijevu stariju sestru Lizu, čija smirena mudrost postaje jedina stvar koja drži porodicu na okupu.
Priča je dodatno pojačana sirovim, ali dirljivim detaljima. Džejmijeva soba i dalje ima tapete sa svemirskim motivima, a on se upiški od straha kada naoružana policija upada u kuću, podsećajući nas da je iza nasilja ipak samo izgubljeni dečak.
Način na koji se tema nasilja i mizoginije provlači kroz seriju je neverovatno upečatljiv – Džejmi i dalje pokazuje prezir prema ženama, čak i kada donosi odluku da prizna krivicu.
Serija jasno pokazuje kako naizgled normalan, ali emotivno nesiguran mladić može biti radikalizovan bez da to iko primeti. Njegovi roditelji pamte kako je Džejmi dolazio iz škole, odmah se penjao u sobu, zatvarao vrata i provodio sate za računarom. Mislili su da je bezbedan. Mislili su da rade pravu stvar.
U stvarnosti, mi učimo decu kako da bezbedno prelaze ulicu, ali ne i kako da se snađu u onlajn svetu. Roditelji često imaju iskrivljenu sliku o tome šta njihova deca zaista rade na internetu.
Džejmijev slučaj postaje snažna studija o užasnom uticaju tzv. „manosfere“ – mračnog onlajn sveta prepunog „crvenih pilula“, „grupa istine“ i bizarnih pravila poput „80-20“, koje sugeriše da 80% žena želi samo 20% muškaraca. To je svet alfa muškaraca, „incela“, aktivista za muška prava i „pickup artista“ – gde se krhki ego pretvara u bes i mržnju.
Poslednja epizoda donosi emotivni udarac, dok Grejam u jednoj sceni gleda sinovog plišanog medu i kroz suze mu govori: „Žao mi je, sine, trebao sam biti bolji.“
Uz jednoglasne petozvezdane recenzije, Adolescence je već sada najozbiljniji kandidat za najbolju seriju 2025. godine.
Ovo je sirova, društveno osvešćena televizija u svom najboljem izdanju. Serija koja nije samo moćna fikcija – već i upozorenje koje bi moglo spasiti živote.
Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.