

Vest o smrti Ozija Ozborna potresla je svet muzike — juče nas je zauvek napustio jedan od najprepoznatljivijih glasova i likova rokenrola. Njegova karijera, započeta ranih sedamdesetih sa bendom Black Sabbath, oblikovala je ceo žanr, dok je njegov život van bine često bio još haotičniji od muzike koju je stvarao.
Od trenutka kada su četvorica momaka iz Birmingema objavila debi album Black Sabbath 1970. godine, bilo je jasno da dolazi nešto novo i sirovo. Sabbath su bili sve što prethodna muzička scena nije – mračni, bučni, teški i neposlušni. Iako je Ozi bio najvidljivije lice benda, svako od članova uneo je svoj doprinos u stvaranje neponovljivog zvuka koji je inspirisao čitave generacije.

Ozi Ozborn nije ostao zapamćen samo po hitovima koji se i danas vrte na radio stanicama i festivalima, već i po načinu života koji je prevazilazio granice normalnog. Godinama je otvoreno govorio o zloupotrebi alkohola i droga, o besmislu sistema i o svom neobuzdanom ponašanju. U intervjuu iz 1978. izjavio je: „Naduvam se, razvalim se. Šta nije u redu s tim da se razvališ? Ako toliko ljudi mora da se razvali, onda je nešto ozbiljno pogrešno s celim sistemom.”
Memoari I Am Ozzy iz 2009. godine pokušavaju da obuhvate sve to, ali ni oni ne uspevaju da dočaraju svu širinu njegovih ludosti. Njegov život bio je dugačak niz skandala, ispada, nepromišljenih poteza i (često doslovno) krvavih priča — a sve to, uz njegovu muziku, deo je nasleđa koje ostavlja.
Zato se, u znak sećanja, podsećamo na 10 najluđih trenutaka Ozija Ozborna — trenutke koji su učvrstili njegov status legende, i van bine i na njoj.
Ova bizarna priča potiče iz intervjua koji je Toni Ajomi dao za New York Post 2011. godine, povodom promocije svoje knjige Iron Man: My Journey through Heaven and Hell with Black Sabbath. U njoj stavlja svog saborca Ozija u potpuno novu dimenziju rokenrol narativa.
Ajomi se priseća: „Kad stalno uzimaš drogu, dosadi ti, pa moraš da se zabaviš radeći nešto drugo. Recimo, Ozi je jednom provukao ajkulu kroz prozor, raskomadao je i celom sobom razmazao krv.” I sve to ispričano je gotovo kao da se radi o nečemu sasvim normalnom kada su narkotici u pitanju.
Za Black Sabbath, Ozbornovo demoliranje hotelske sobe uz pomoć raskomadane ajkule bilo je samo još jedan dan na turneji, piše Faroutmagazine.
Ova anegdota datira iz 1972. godine, kada je bend boravio u vili u Bel Eru – potpuno obuzeti kokainom. Toliko da su planirali da album na kojem su tada radili nazovu Snowblind.
Ozi je godinama kasnije za Rolling Stone ispričao kokainsku šalu koju je pokušao da izvede nad bubnjarem Bilom Vardom dok su zajedno mokrili: „Vidim limenku spreja i naprskam mu polni organ. Počinje da vrišti i pada na pod. Pogledam limenku i piše: UPOZORENJE – NE PRSKATI NA KOŽU – VISOKO TOKSIČNO. Otrujem Bila kroz njegov penis!”

U autobiografiji iz 2010. godine, Ozborn pokušava da ispriča događaj u drugačijem svetlu i sebe predstavi nevinijim: „Jednog dana, Toni uzme limenku plavog spreja, prikrade se iza ograde, i kada Bil počne da piški preko nje, isprska ga po penisu. Trebalo je da čuješ taj krik, čoveče. Bilo je neprocenjivo. Ali onda, par sekundi kasnije, Bil se onesvesti, padne glavom napred preko ograde i počne da se kotrlja niz padinu.”
Nakon što je napustio Black Sabbath i odlučio da krene solo, Ozi je bio rešio da ostavi jak utisak na novu izdavačku kuću – CBS. U svom, naravno, jedinstvenom stilu. Plan je bio da pusti nekoliko golubova u znak dobre volje – miran, simboličan gest. Ali nije sve išlo po planu.
Šefovi CBS-a ostali su ravnodušni prema njegovom „znaku mira“, što je dodatno razbesnelo već pijanu rokenrol zver. Ozi je tada, navodno, zgrabio prvog goluba, odgrizao mu glavu i ispljunuo je na pod – dok mu je krv kapala niz bradu.
U najgorim danima zavisnosti, kada je bio potpuno slomljen pod težinom alkohola i droga, Ozi je, u napadu ludila, iskalio bes nad sopstvenim kućnim ljubimcima. Sam je kasnije priznao da je u tom periodu postao „živa olupina“.
U njihovoj kući tada je živelo oko 17 mačaka. Ozi je dohvatio oružje i redom ih ubijao. Šeron, njegova supruga, vratila se kući i zatekla ga u potpunom haosu – sedeo je ispod klavira, u belom odelu, imao je sačmaru u jednoj, a krvavi nož u drugoj ruci.
Na solo turneji 1982. godine u gradu Des Moines, Ozi je bio u vrhuncu svoje ludosti i slave. Na sceni je ugledao šišmiša, zgrabio ga zubima i – odgrizao mu glavu. Taj trenutak zauvek je obeležio njegovu karijeru.
U emisiji Night Flight, Ozborn je pokušao da objasni: „Mislio sam da je gumeni šišmiš. Podigao sam ga – i bio je pravi, znaš?” Kada ga je voditelj pitao da li je šišmiš bio živ, Ozi je rekao: „Bio je. Sve dok mu nisam odgrizao glavu.”
Zbog rizika od besnila, Ozi je odmah prebačen u bolnicu. „Morali su da mi daju vakcinu – jednu u svaku zadnjicu, jednu u svaku ruku i jednu u butinu. I tako svake večeri,” ispričao je u dokumentarcu Don’t Blame Me. „Ako mislite da je to ‘kul’… ako želite da budete potpuni kreten – samo napred, probajte.”

U autobiografiji I Am Ozzy, Ozborn se priseća trenutka kada su Black Sabbath pozvani da sviraju u Stounhendžu, koji je opisao kao „druidsku Meku Britanije“. „Nisam mogao da verujem da ljudi stvarno praktikuju okultno. Ti čudaci sa belom šminkom i crnim mantijama prilazili bi nam posle koncerata i pozivali nas na crne mise na groblju Highgate u Londonu”, rekao je.
„Odgovarao bih im: ‘Gledaj, druže, jedini zli duhovi koji me zanimaju zovu se viski, votka i džin.’”
Nastavio je: „U jednom trenutku, pozvala nas je grupa satanista da sviramo u Stounhendžu.” Da li su se pokorili tamnom gospodaru? „Rekli smo im da se nose, a oni su nam rekli da će nas prokleti. U to vreme Britanija je imala čak i ‘glavnu vešticu’… Uostalom, jednom smo kupili tablu za prizivanje duhova i organizovali malu seansu. Us*ali smo se od straha jedni od drugih.”
Da, Ozi Ozborn je jednom drogirao sveštenika – ali, kako kaže, slučajno. Sve se desilo nakon što je Ozi otišao u pab i vratio se kući tek „nekoliko dana” kasnije. „Kupio sam malo hašiša i napravio kolač od njega,” ispričao je za GQ. „Stavio sam ga u kutiju i rekao bivšoj ženi: ‘Nemoj da pustiš nikog da jede ovaj prokleti kolač. Biće loše.’”
Nakon nekoliko dana, vratio se kući i ugledao sveštenika kako sedi u kuhinji, pije čaj i jede taj famozni kolač. „Nisam imao vozačku dozvolu, ali kad sam video kako se naslonio na radni sto, morao sam da ga izvučem za kosu, uguram u zadnji deo njegovog automobila, odvezem ga do njegove kuće i onda peške nazad.”
„Mislio sam da sam ga ubio,” priznao je. „Ali onda sam ga video u pabu u nedelju ujutro i rekao je: ‘Kod vas sam pokupio neki strašan grip. Tri dana sam halucinirao i morao sam da propustim crkvu.’ Bio sam samo srećan što je živ. ‘Je*ote, živ je!’ Jer to je bio OGROMAN komad hašiša.”
Dodao je: „Da sam otišao na to ‘upoznavanje’ sa sveštenikom u selu, i dalje bih bio tamo – i dalje bih ispovedao sve svoje grehe!”
Na potpuno bizaran način, Ozi Ozborn i njegova porodica dobili su poziv da budu gosti Bele kuće 2002. godine, u trenutku kada su bili na vrhuncu popularnosti svoje rijaliti emisije.
Domaćin, tadašnji predsednik Džordž V. Buš, brzo je zažalio zbog svoje odluke da ugosti notornog frontmena Black Sabbatha u najprestižnijoj kući Amerike.
Ozi je, naravno, maksimalno iskoristio otvoreni bar i bio u svom elementu. Za razliku od Buša, koji je navodno toliko izgubio strpljenje da je promrmljao: „Ovo je možda bila greška.” Nije iznenađenje što njih dvojica nikada nisu razvili prijateljstvo – niti su se više ikada videli.
Ozi je znao da toliko zabrazdi u pijanstvo i drogiranje da bi ponekad ostajao bez svesti danima, a mamurluk bi ga budio s ogromnom anksioznošću. Njegov najveći strah bio je da bi, u nekom od tih crnih rupa, mogao da naudi nekome – ili još gore, da nekoga ubije. I jednom je taj najgori scenario zamalo postao stvarnost.
„Probudim se u nekoj ćeliji, zidovi umazani izmetom,” seća se Ozi. „Pomislio sam – šta sam sada uradio? Da nije neka od mojih šala otišla predaleko? Pitam policajca: ‘Zašto sam ovde?’ Nisam imao pojma. Najgori osećaj ikad. On mi pročita papir: ‘Optuženi ste za pokušaj ubistva gospođe Šeron Ozborn.’ Ostao sam bez daha. Ukočio sam se.”

Šeron je o tom periodu govorila u dokumentarcu The Nine Lives of Ozzy Osbourne: „Imali smo nekoliko svađa. Moglo se osetiti da nešto dolazi. Sela sam preko puta njega i shvatila – to nije moj muž. Imate taj trenutak kada ga pogledate, a oči su mu prazne. Pokušavate da doprete do njega, ali ne možete. Bio je smiren – previše smiren – i onda je jurnuo na mene.” Šeron je tada napipala dugme za panik-alarm i pozvala pomoć. Policija je ubrzo stigla.
„Nije baš da se time ponosim,” rekao je Ozi kasnije o tom užasnom trenutku. Bio je, kako kaže, „veoma, veoma iznenađen” što Šeron nije podnela tužbu protiv njega.
Postoji izreka da „nisi zaista bio u San Antoniju ako te nisu priveli zbog nepoštovanja svetinje“ — ali Ozi Ozborn je tu rečenicu shvatio previše bukvalno. U jednom od svojih najbizarnijih ispada, uspeo je da bude uhapšen zbog mokrenja na Alamo, najvažniji istorijski spomenik u Teksasu.
Bio je do kraja pijan, obučen u haljinu svoje supruge Šeron, koja mu je prethodno sakrila odeću pokušavajući da ga spreči da izađe iz hotela. Ipak, to ga nije zaustavilo. Lutajući San Antonijom, Ozi u nekom trenutku nije uspeo da zadrži nagon i — nesvestan gde se tačno nalazi — olakšao se baš ispred Alama. Policija je sve zabeležila i uhapsila ga na licu mesta.
Godinama kasnije, Ozborn je ovaj incident komentarisao sa zrelijom notom: „Svi mi u životu uradimo stvari zbog kojih se kajemo. Duboko sam počastvovan što su ljudi San Antonija uspeli da mi oproste. Nadam se da će ova donacija pokazati da sam ipak malo sazreo.”










Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.