

Svaka filmska godina donese svoje bisere, ali i poneko razočaranje koje nas ostavi s pitanjem: „Kako je ovakav projekat uopšte završen na velikom platnu?“
I dok je 2025. ponudila niz hitova koji su oduševili publiku i kritičare, isto tako je iznedrila i naslove koji su, uprkos velikim budžetima, poznatim imenima i snažnoj promociji, potpuno omanuli.
Od bezidejnih rimejkova i zaboravljivih akcionih komedija, do adaptacija knjiga koje su izgubile svu svoju suštinu – ovi filmovi su se našli na vrhu liste najgorih ostvarenja godine.
Ako želite da saznate kojih sedam premijera je publiku i kritiku nateralo da okreću očima (ili da ranije napuste bioskopsku salu), ovo je lista najlošijih filmova 2025. godine.
Režija: Dejvid F. Sandberg
Dvadesete godine 21. veka uglavnom su bile dobre za filmske adaptacije video igara – neke su briljirale na bioskopskim blagajnama, a makar su zadovoljile fanove, možda i više nego kritičare (videti primer „Super Mario Bros. film“ iz 2023. i „Majnkraft film“ iz 2025).
A i prva sezona serije „The Last Of Us“ bila je prilično dobra, što je više nego što se može reći za većinu adaptacija igara na velikom ekranu ili televiziji prethodnih decenija.
Ali onda dobiješ nešto poput „Do zore“, koje video igru osmišljenu da izgleda kao interaktivni film pretvara u samo – film (bez ikakve sličnosti sa hvaljenim i komercijalno uspešnim originalom), što uopšte nije zanimljivo.
Filmska verzija iz 2025. na kraju postaje tek još jedan misterija/horor o preživljavanju, a svi koji su se nadali nečemu jedinstvenijem ili kreativnijem, u duhu same igre, verovatno će ostati razočarani.
Režija: Beri Levinson
U „Alto vitezovima“ prisutna je nesumnjiva iscrpljenost koja kod gledaoca izaziva osećaj čudne potištenosti i melanholije dok film traje.
Ta tuga ne deluje namerno niti snažno, kao što je to slučaj u nekim skorijim gangsterskim filmovima o – i od strane – starijih autora (poput „Iraca“), već više kao loše urađen krimić ljudi koji su nekada stajali iza mnogo oštrijih i pronicljivijih priča.
Robert de Niro, koji je u središtu ovoga (i to u dve uloge, iz nekog bizarnog razloga), neizbežno navodi na poređenje sa nekim filmovima Martina Skorsezea. Iako on sam nije najgori deo filma, „Alto vitezovi“ ipak spadaju u donji sloj njegove filmografije.
Beri Levinson je ranije režirao dobre filmove, ali je ovde promašio, a scenarista Nikolas Pileđi napravio je nešto daleko ispod svog uobičajenog standarda, imajući u vidu da je upravo on napisao knjige po kojima su nastali „Dobra momci“ i „Kazino“.
Režija: Trej Edvard Šalts
Nakon što je snimio tri dobra filma zaredom, Trej Edvard Šalts imao je pad sa „Požuri sutra“ – iako većina ovaj fim pamti kao „onaj Vikendov (The Weeknd) projekat iz sujete“, pa će Šalts verovatno i uspeti da se oporavi.
Isto se može reći i za Dženu Ortegu i Barija Kjogana, koji ovde nisu loši, s obzirom na ono što su dobili da rade. Ali sada, pošto je The Weeknd glumio i u seriji „Idol“ i u ovom filmu, stvari za njega na glumačkom planu ne izgledaju baš sjajno.
Ipak, njegova muzika ostaje popularna i dobro ocenjena, tako da će i on biti u redu. On je bio koproducent i koscenarista „Požuri sutra“, dok je u filmu igrao i fikcionalizovanu verziju sebe. Međutim, način na koji se film odnosio prema njegovom stvarnom umetničkom životu jednostavno nije uspeo da se prenese na ekran.
Možda će biti zanimljiv onima koji su i dalje posvećeni The Weekndu van njegove muzike, ali za sve ostale, ovo je samo konfuzan i na kraju zamoran psihološki triler, sa vrlo malo toga da ponudi osim povremeno upečatljivih scena i muzike.
Režija: Džonatan Jusibio
„Ljubav boli“ je film u kojem glume Ke Hui Kvan i Ariana DeBouz – oboje glumci koji su osvojili Oskare početkom 2020-ih (on za „Sve u isto vreme, svuda odjednom“, a ona za „Priču sa zapadne strane“ Stivena Spilberga), ali su od tada uglavnom dobijali uloge u prilično lošim projektima.
Kvan je makar imao drugu sezonu „Lokija“, ali „Ljubav boli“ i (glasovna uloga u) „Kung Fu Pandi 4“ su bili loši… plus, pojavio se i u još jednom filmu iz 2025. koji je takođe slabije ocenjen i koji se nalazi nešto niže na ovoj listi.
Što se DeBouzove tiče, njeni skoriji filmovi su „Želja“ (glasovna uloga), „Kraven lovac“ i „Argl“, pa… au. Cela ova priča zapravo je vapaj da neko što pre obezbedi ovim glumcima bolje projekte.
To je zanimljivije nego pokušaj da se o samom „Ljubav boli“ kaže bilo šta – film pokušava da bude i romantična komedija i akciono ostvarenje u isto vreme, ali na kraju ne uspeva ni na jednom polju.
Režija: Mark Veb
Pa, Snežana je Snežana. O ovom filmu se već do detalja pričalo, i teško je dodati nešto novo. Možda i nije toliko užasan kao što sugeriše ocena 2.1/10 na IMDb-u. Ali reći da možda zaslužuje 4.1/10 svakako nije neka velika pohvala.
Nešto može biti previše omraženo, a da i dalje bude loše – to ne znači da su „review bomb“ kritičari u pravu, ali znači da mnogi drugi možda nisu daleko od istine.
U suštini, recepcija filma „Snežana“ je bila zanimljivija od samog filma. Publika nikada nije pokazala pravi interes, a nedovoljna gledanost je značila i komercijalni neuspeh.
Dizni će i dalje nastavljati da pravi rimejkove već proverenih klasika, umesto da prepravi neke od svojih slabijih starih filmova – i to je propuštena prilika. A svaka eventualna lekcija koju su mogli da nauče od neuspeha „Snežane“ verovatno je poništena ogromnim uspehom nešto boljeg (ali i dalje uglavnom bezidejnog) rimejka „Lilo i Stič“ iz 2025. godine.
Režija: Sajmon Vest
Ako želite dobar akcioni film iz 2025, ima ih dosta. Ali ako biste radije gledali baš loš – tu je „Nevesta na udaru“.
Sam naslov sve govori: „Umri muški“, ali na svadbi umesto na božićnoj proslavi. I sa primesom komedije. Problem je što komedija ne funkcioniše – što znači da je „Umri muški“ zapravo smešniji, jer njegov povremeni humor uvek pogodi, a taj film i nije komedija.
Ako preživite gledanje „Nevestе na udaru“, možda ćete imati pravo da se time hvalite. Ali, ako sretnete nekoga ko je izdržao taj film, možete mu se i podsmehnuti da je potrošio vreme, dok vi niste – pa ćete se osećati nadmoćno.
U svakom slučaju, ima neke „pobede“ u svemu tome… uvek gledati na svetliju (mladinu) stranu života.
Režija: Džo Ruso, Entoni Ruso
Nekada je izgledalo da je knjiga „Električna država“ Simona Stalenhaga jedna od onih koje je nemoguće ekranizovati. Iskreno, i danas biste mogli reći da jeste – jer filmska adaptacija iz 2025. potpuno promašuje ton i emociju originala.
Dok je knjiga bila jeziva, kontemplativna i narativno minimalistička distopija, film je postao generičan akciono-sf fantastični spektakl, sa prenatrpanim specijalnim efektima i nizom loše izabranih glumaca.
Režirali su ga i napisali ljudi koji su već zajedno pravili dobre akcione, SF i superherojske filmove – braća Ruso uz scenariste Kristofera Markusa i Stivena Makfilija.
Ali rezultat je ispao nalik na Vitezove Alta, još jedan primer gde se talentovani ljudi okupe i naprave delo znatno slabije od svega po čemu su poznati. „Električna država“ je, kako god da pogledate, samo razočaravajuća i bezlična.
Čak i činjenica da film već sada pada u zaborav, iako je star svega nekoliko meseci, govori sama za sebe.










Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.