

Od gangstera do moralno kompleksnih detektiva, predstavljamo vam kriminalističke drame koje su redefinisale televiziju u 21. veku, a ako već niste sada je pravi trenutak da ih pogledate.
Tokom poslednje dve decenije, mali ekran bio je dom nekim od najambicioznijih, najuzbudljivijih i moralno najkompleksnijih kriminalističkih drama ikada snimljenih.
Sa toliko opcija za izbor, ponekad je teško znati šta gledati sledeće — ili, ako ste već strastveni obožavalac ovog žanra, biti siguran da ste pogledali sve najbolje među njima.
Kako bi skrenuo pažnju na najveće naslove poslednjih godina, Collider je sastavio listu 35 najboljih kriminalističkih drama 21. veka — među kojima su neki očigledni teškaši, nekoliko iznenađenja i jedan veoma hrabar izbor za prvo mesto.
Od gangstera nakon Prvog svetskog rata do savremene korupcije, od iznova osmišljenih književnih detektiva do antologija koje se svakom sezonom reinvetiraju, evo onih koje su zauzele prvih devet mesta:
Smeštena u mračne, industrijske ulice Birmingema nakon Prvog svetskog rata, „Birmingemska banda“ prati uspon porodice Šelbi, nemilosrdne bande čiji uticaj seže od ilegalnih kladionica u mračnim sokacima do visokih političkih krugova.
Kilijan Marfi u ulozi Tomasa Šelbija predstavlja okosnicu serije – ratnog veterana koji je proračunat, mučen i ambiciozan.
Od oštrih trodelnih odela do modernog rok saundtreka (Arktik Mankis, Nik Kejv, Pi Džej Harvi) uklopljenog u istorijske postavke, serija ima jedinstven vizuelni i zvučni identitet.
Collider hvali seriju jer istražuje „englesku istoriju koja se retko prikazuje na televiziji“. Van ekrana, „Birmingemska banda“ podstakla je talas tematskih barova, festivala, pa čak i uticala na mušku modu.
Od tvoraca serije „Žica“ stiže napeta, šestodelna mini-serija zasnovana na stvarnom skandalu jedinice za trgovinu oružjem u Baltimoru — policijskog odeljenja koje je svoju značku pretvorilo u dozvolu za organizovani kriminal.
Adaptirana po nefikcionalnoj knjizi Džastina Fentona, serija koristi nelinearnu strukturu kako bi razotkrila uspon, pad i konačno suđenje ključnim akterima.
Collider je opisuje kao „izvanredan portret“ toga kako korupcija nagriza ne samo jedno odeljenje, već i poverenje čitavog grada.
Na papiru, prednastavak serije „Breaking Bad“ delovao je rizično, ali „Bolje pozovite Sola“ dokazala je da je ne samo dostojna, već i možda još pedantnija u razvoju likova od svoje matične serije.
Prateći transformaciju Džimija Mekgila u Sola Gudmena, serija prikazuje spor pad u kojem se eksplozije u laboratorijama za proizvodnju metamfetamina zamenjuju pravnim rupama, sitnim prevarama i moralnim kompromisima.
Bob Odenkirk donosi savršenu mešavinu šarma i tragedije, dok je Rija Sihorn u ulozi Kim Veksler postala jedan od najfascinantnijih originalnih televizijskih likova.
Collider ističe kako saznanje publike o Solovoj neminovnoj sudbini „podstiče visok nivo radoznalosti“, čineći svaki njegov izbor još jednim nepovratnim korakom ka propasti.
Do poslednje sezone, prednastavak je postao nezaobilazni pratilac „Breaking Bad-a“, produbljujući originalnu priču bez zasenjivanja iste.
Ponovno osmišljavanje istoimenog filma braće Koen iz 1996. godine bio je hrabar potez, ali „Fargo“ je pronašao sopstveno mesto u istoriji televizije.
Svaka sezona donosi samostalnu priču, skačući kroz različite decenije i lokacije, ali uvek ostajući prožeta srednjezapadnim manirima, kriminalnim haosom i moralnom apsurdnošću koja je definisala originalni film.
Serija nam je donela ekscentričnu mešavinu likova — od enigmatčnog plaćenog ubicе Bili Boba Torntona u prvoj sezoni do Krisa Roka u ulozi šefa mafije pedesetih godina u četvrtoj.
Iako svaka sezona ima sopstvenu radnju i ton, sve ih povezuje zajednički univerzum loših odluka, eskalirajućeg nasilja i trenutaka nadrealnog humora.
Collider hvali Fargo zbog „besprekorno odabranih likova“ i sposobnosti da odaje počast originalu, a da pritom ne deluje kao kopija.
Malo koji TV uvod je pogodio tako snažno kao prva sezona „Pravog detektiva“, gde Rust Kol (Metju Mekonahi) i Marti Hart (Vudi Harelson) istražuju ritualno ubistvo u Luizijani.
Kasnije sezone naišle su na različite reakcije – druga sezona, smeštena u Los Anđeles u noir stilu, bila je podeljena među gledaocima, dok se treća vratila kvalitetu sa Maheršalom Alijem u ulozi istražitelja u istrazi koja traje decenijama.
Najskorije, „True Detective: Night Country“ sa Džodi Foster dobila je pohvale jer je „vratila elemente“ koji su prvu sezonu učinili tako upečatljivom.
Članak ističe da je snaga antologije u njenoj sposobnosti da se iznova reinvetira, čak i kada rezultati variraju, držeći publiku u neizvesnosti o tome u kom pravcu će otići sledeće.
Kada se emitovala, „Žica“ nije imala ogromnu gledanost niti osvajala Emije. Ipak, u godinama nakon toga postala je kritički reper – do te mere da se proučava na univerzitetima zbog svoje sociološke dubine i slojevitog pripovedanja.
Radnja je smeštena u Baltimor, a svaka sezona se bavi drugom institucijom: trgovinom drogom, dokovima, gradskom skupštinom, školskim sistemom i medijima. Umesto da se fokusira samo na policiju i kriminalce, serija proučava mehanizme koji održavaju sistemske neuspehe.
Collider je opisuje kao „retki prikaz“ urušavanja institucija, beskompromisan u svojoj realističnosti i odbijanju da ponudi jednostavna rešenja.
Moderna verzija Šerloka Holmsa sa Benediktom Kamberbačom prenela je detektiva Artura Konana Dojla u London 21. veka, naoružanog pametnim telefonima, brzim deduktivnim sekvencama i senzibilitetom internet-ere.
Martin Friman kao dr Džon Votson uneo je ljudsku toplinu, čineći ovaj duo jednim od najvoljenijih na televiziji u toj deceniji.
„Šerlok“ je postao globalni fenomen, osvojivši brojne Emije, BAFTA nagrade i vernu bazu fanova koja je svaku 90-minutnu epizodu dočekivala kao da je filmski spektakl.
Collider hvali seriju zbog „oštroumnog humora, neočekivanih preokreta i besprekorne glumačke postave“, dajući joj zaslugu što je oživela najpoznatijeg detektiva na svetu za novu generaciju.
Toni Soprano bio je za razliku od bilo kog TV protagoniste pre njega: mafijaški bos koji ide kod terapeuta. Kroz njega, Sopranovi su istraživali dualnost moći i ranjivosti, suprotstavljajući brutalne mafijaške likvidacije sa seansama na kauču kod psihijatra.
Serija je bila revolucionarna ne samo zbog sadržaja, već i zbog toga što je televiziju podigla na nivo filmskog prestiža.
Collider ističe njeno majstorstvo u „korišćenju muzike, kinematografiji i otvorenosti da istražuje teške teme“ – od mentalnih bolesti do generacijskih trauma.
Transformacija Valtera Vajta od prekvalifikovanog srednjoškolskog profesora do kralja metamfetamina majstorski je primer postepenog uspona – svaki izbor je sve gori, svaka posledica sve teža.
Brajan Krenston i Aron Pol postali su sinonimi za svoje uloge, donoseći performanse koji su činili moralno jezgro serije, čak i kada se radnja spuštala u potpuni haos.
Collider hvali „promišljen tempo, pedantnu posvećenost razvoju likova i besprekoran završetak“, nazvavši finale „jednim od najboljih ikada snimljenih“.










Gde je Sasina ekipa ? Dve klase iznad svih ovih navedenih serija !!!
I meni je serija Sasina ekipa jedna od najboljih koju sam gledao, Gamora takodje odlicna serija, Odbrojavanje odlicna, za mene jos dosta dobrih serija ima koje nisu pomenute a zasluzuju, ne znam koji kriterijum primenjuju a nije ni vazno, svako ima svoj ukus
Da, Sasina ekipa vrh serija, Gamora takodje, Odbrojavanje isto tako, ima dosta serija odlicnih ukusi su razliciti