

U najnovijem nastavku Netflixove „Monster“ franšize, Rajan Marfi i Jan Brenan donose jezivu priču o Edu Ginu, jednom od najozloglašenijih ubica u američkoj istoriji.
Iako su mnogi uznemirujući detalji u seriji zasnovani na stvarnim događajima, određeni delovi priče ipak su rezultat umetničke slobode.
Čarli Hanam tumači Gina u osmodijelnoj seriji koja je premijerno prikazana 3. oktobra, prikazujući ga kao „kuma svih serijskih ubica“, kako ga Netflix opisuje. Gin je bio inspiracija za filmove poput Kad jaganjci utihnu i Psiho, jer je nakon ubistva najmanje dve žene koristio delove njihovih tela za izradu nameštaja i odeće.
I dok je tačno da je pravio „odeću“ od žrtava i masku od ženskog lica, sledećih sedam elemenata iz serije nikada se nisu dogodili u stvarnosti:
U seriji, Adelin (igra je Suzana Son) prikazana je kao Ginova dugogodišnja devojka i pomagač. Međutim, u stvarnosti, Votkinsova je prvobitno tvrdila da je bila u vezi s njim, ali je kasnije povukla izjavu i novinarima rekla da ga je znala samo kao „tihog i pristojnog“ poznanika.
„Nije bilo nikakve dvadesetogodišnje romanse“, izjavila je tada.

Nakon ubistva konobarice Meri Hogan 1954. godine, Gein je povezan sa nestankom Bernis Vorden, vlasnice prodavnice alata u Plejnfildu, koja je nestala tri godine kasnije.
U seriji je scena njenog ubistva predstavljena kao rezultat strasti, ali ne postoje dokazi da je između njih dvoje ikada postojao bilo kakav odnos.

U Monster-u je prikazano kako Gin ubija svog starijeg brata Henrija i potom podmeće požar. Međutim, prema knjizi Deviant iz 2005. godine, autora Harolda Šektera, policija je navela da je Henri preminuo od gušenja koje je dovelo do zastoja srca nakon pokušaja gašenja požara.
Slično tome, iako je tinejdžerka Evelin Hartli zaista nestala, Gin nikada nije zvanično povezan sa njenim slučajem – vlasti nisu pronašle nikakve dokaze koji bi ga doveli u vezu s njenim nestankom.
Gin je u seriji prikazan kao nekrofil – osoba koja oseća seksualnu privlačnost prema leševima. Ipak, iako je u kući čuvao delove tela, uključujući i genitalije, Gein je negirao da je ikada imao odnose sa leševima.

U Monster-u vidimo kako masovni ubica Ričard Spek šalje pisma Ginu i naziva ga svojim idolom. Ali, nema nikakvih dokaza da su njih dvojica ikada komunicirali.
Gin jeste inspirisao mnoge filmove i knjige, ali nije imao kontakt s drugim ubicama.
U poslednjoj epizodi serije, detektivi u zatvoru razgovaraju sa Ginom o mogućim ubicama mladih žena tokom kasnih 70-ih, što na kraju vodi ka hapšenju Teda Bandija. U stvarnosti, iako su istražitelji zaista razgovarali s Ginom, on nije imao nikakvu ulogu u rešavanju tog slučaja.

U izmišljenom razgovoru s Kristin Jorgensen, trans aktivistkinjom iz 50-ih godina, Gin u seriji govori kako veruje da je možda transseksualac, na šta mu ona odgovara da je zapravo ginefil – osoba koja oseća privlačnost prema ženama i ženskom identitetu.
U stvarnom životu, Gin nikada nije koristio ovu oznaku za sebe. Međutim, jedan od autora serije, Jan Brenan, objasnio je da su ovaj dijalog uključili kako bi jasno napravili razliku između Ginovih zločina i trans identiteta.
„Bilo nam je važno da napravimo tu razliku i kažemo: ‘Ovo su dve potpuno različite stvari’“, izjavio je Brenan za Netflixov Tudum.
Serija Monster: The Ed Gein Story dostupna je za strimovanje na Netflixu.










Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.