

Još 2022. godine, scenarista i reditelj Kventin Tarantino gostovao je kod Džimija Kimela, a razgovor je prešao na jedno zanimljivo pitanje koje je kasnije izazvalo viralnu debatu na internetu.
Režiser „Petparačkih priča“ jednom je rekao da je „Teksaški masakr motornom testerom“ iz 1974. jedan od retkih „savršenih“ filmova u Holivudu. Tarantino je tu tvrdnju izneo u svojoj knjizi „Cinema Speculation“. Kasnije je ponovo bio suočen s tom izjavom kada se pojavio u emisiji „Jimmy Kimmel Live“.
Kventin Tarantino priznao koje filmove ODBIJA da pogleda – među njima je i Netflixov hit
Propitujući njegov stav, Kimel je zamolio Tarantina da navede još neke filmove koje bi svrstao u „nedodirljive“. Filmski stvaralac, tada star 59 godina, odgovorio je: „Pa, nema ih mnogo – to samo potvrđuje da je filmska umetnost teška.“
@thetalkshowtalk Which 6 MOVIES Quentin Tarantino considers to be PERFECT #froyou #QuentinTarantino #PerfectMovies #FilmFanatics #MovieBuff #CinemaLovers #FilmGeek ♬ original sound – The Talk Show Talk
Dodao je: „Gledajte, kada kažete savršeni filmovi, govorite o estetskom ukusu svakog pojedinca, ali čak i kada pokušate da uzmete u obzir sve estetike… Savršeni filmovi u nekoj meri prevazilaze sve ukuse.“
Oskarovac je zatim objasnio da, iako njegovih sedam savršenih filmova možda nisu „nečija šoljica čaja“, ljudi bi trebalo da prihvate da svako ima svoje favorite.
„Ne postoji ništa što možete da kažete a da tu listu srušite“, dodao je.
U nastavku vam donosimo Tarantinovu listu savršenih filmovi, koji po njegovom miljenju prevazilaze individualni ukus:
Iznenađujuće nekima, ali Tarantinu potpuno logično – počeo je sa Haperovim horor remek-delom. Kimel je bio iznenađen izborom, ali ovaj nezavisni horor film iz 1974. davno je stekao kultni status kao revolucionarno ostvarenje koje je transformisalo žanr.
Sama produkcija bila je prava noćna mora – snimalo se po 16 sati dnevno, nedeljama, na preko 40°C u Teksasu. Ta fizička iscrpljenost i neprijatnost preneli su se direktno na ekran, čineći užas gotovo opipljivim.
Zanimljivo je da se vrlo malo nasilja zaista vidi na ekranu, a film i dalje ostaje jedno od najefektnijih horor iskustava u istoriji kinematografije.
Sledeći izbor bio je „Jaws“. Ovaj film ne treba mnogo braniti, praktično je izmislio koncept letnjeg blokbastera 1975. godine.
Produkcija je, međutim, bila takav haos da je Spilberg mislio da mu je karijera gotova; umesto toga, napravio je delo koje je zauvek promenilo Holivud. Čuveni mehanički model ajkule gotovo nikada nije radio, pa je Spilberg bio primoran da pokaže manje, a sugeriše više. Ta ograničenja postala su najveća prednost filma.
Ajkula se jedva vidi u prvoj polovini filma, a napetost se gradi kroz nagoveštaje i kultnu dvotonalnu temu Džona Vilijamsa. Čak je i najpoznatija rečenica iz filma nastala kao šala o problemima tokom snimanja.
Pristup stvaranju tenzije inspirisan je Hičkokom, njegovom filozofijom da je ono što ne pokazuješ često strašnije od onog što pokažeš.
Film iz 1973. šokirao je publiku širom sveta. Ljudi su navodno padali u nesvest i bežali iz bioskopa tokom projekcija. Ali Fridkin nije želeo da snimi horor film, barem ne u svojo glavi. Želeo je da napravi nešto što izgleda kao dokumentarni zapis.
„Skamenio sam se od straha“: Najpoznatiji autor horor romana današnjice priznao koji film smatra najstrašnijim u istoriji – da li smete da ga pogledate?„Skamenio sam se od straha“: Najpoznatiji autor horor romana današnjice priznao koji film smatra najstrašnijim u istoriji – da li smete da ga pogledate?
Kako bi postigao efekat „vidljivog daha“ u sobi opsednute devojčice, doslovno je pretvorio set u ogroman zamrzivač. Fridkinova opsesija detaljima stvorila je film koji i danas deluje sirovo, šokantno i zastrašujuće autentično.
Film je dobio 10 nominacija za Oskara, uključujući i za najbolji film i najboljeg reditelja – što je prava retkost kada je u pitanju horor žanr.
Tarantinova lista nakratko zalazi u romantične komedije sa „Annie Hall“ iz 1977. Film je svakako jedinstven: ruši četvrti zid, koristi podeljeni ekran, animaciju, nelinearno pripovedanje.
Udruženje američkih scenarista kasnije je scenario proglasilo najduhovitijim ikada napisanim. Film je osvojio četiri Oskara – za najbolji film, režiju, glumicu (Dajen Kiton) i originalni scenario.
Bruksova parodija univerzalnih horor filmova iz 1930-ih i 1940-ih je istovremeno omaž i urnebesna komedija. Ideju je zapravo osmislio Džin Vajlder dok je sa Bruksom snimao „Blazing Saddles“.
Prema knjizi „Young Frankenstein: The Story of the Making of the Film“ (Newsweek), Vajlder je toliko uživao u snimanju da je pokušavao da ga produži.
„Džine, gotovo je“, rekao je Bruks. „Ima početak, sredinu i kraj. Savršen je.“
Vajlder je sakrio lice u dlanove: „Mel, ne želim kući. Ovde mi je najlepše u životu.“
Vinsent Kanbi iz New York Timesa nazvao je film Bruksovom „najduhovitijom i najkoherentnijom komedijom do tada“, dok ga je Rodžer Ibert opisao kao Bruksovo „najdisciplinovanije i vizuelno najinventivnije delo“.
Tarantino smatra da je ovaj naučnofantastični klasik iz 1985. „savršеn film“.
Scenario Roberta Zemeckisa i Boba Gejla bio je odbijen više od 40 puta pre nego što je snimljen, a danas važi za jedno od najboljih ostvarenja žanra. Film ima neiscrpnu moć ponovnog gledanja.
Završna scena sa sat-kulom gradi napetost kroz sloj po sloj komplikacija. Publika brine o svakom sekundu jer je Zemeckis od početka postavio jasne uloge i pažljivo pripremio sve elemente finala.
Film je postao najkomercijalniji film 1985. i započeo jednu od najvoljenijih filmskih franšiza. Zemeckis i Gejl uporno odbijaju da dozvole rimejk ili nastavak, a Zemeckis je rekao: „To ne može da se desi dok i Bob i ja ne budemo mrtvi“ (Vanity Fair).
Ovde Tarantinova lista postaje zanimljiva. Naveo je brutalni vestern iz 1969, pa odmah počeo da preispituje sopstveni izbor.
„Njegove nesavršenosti su deo njegove slave“, rekao je Tarantino, a zatim zaključio: „Hajde da ga ipak izbacim.“
Ali prekasno po mišljenju gledalaca. Pekinpoova nasilna elegija o umiranju Divljeg zapada ne mora da bude savršena i definitivno se zadržala na listi.
Film je sablaznio publiku kada je premijerno prikazan zbog eksplicitnog nasilja. Rodžer Ibert ga je kasnije nazvao „jednim od velikih prelomnih trenutaka modernog filma“. Konačni obračun i danas se smatra jednim od najbolje režiranih akcionih segmenata ikada snimljenih.
Film je dobio dve nominacije za Oskara i 1999. godine je uvršten u Nacionalni filmski registar.










Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.