
Vatrometi, odbrojavanja, šampanjac, poljupci u ponoć i mnoštvo prazničnih rituala – Nova godina se širom sveta dočekuje sa velikim očekivanjima i posebnom simbolikom.
Ipak, retko ko se zapita: zašto uopšte slavimo dolazak nove godine baš 1. januara? I kako su kroz istoriju nastali ovi običaji koji danas deluju potpuno „normalno“?
Iako se danas gotovo univerzalno koristi 1. januar kao prvi dan nove godine, ovaj datum nema nikakvo astronomsko utemeljenje – nije ni zimski solsticij, ni prolećna ravnodnevica. Reč je o društvenom dogovoru koji je vekovima evoluirao.
U antičkom Rimu, Nova godina se prvobitno slavila 1. marta, kada priroda počinje da se budi. Tek od 153. godine pre nove ere, Rimljani su pomerili početak godine na 1. januar, u čast boga Janusa, zaštitnika početaka i krajeva, koji ima dva lica – jedno okrenuto prošlosti, drugo budućnosti.
Kasnije, hrišćanstvo dugo nije priznalo 1. januar kao praznik – jer su se u toj proslavi prepoznavali ostaci paganskih običaja. Tek od 12. veka, crkva polako prihvata početak godine na ovaj datum, a danas je on standardizovan u većem delu sveta zahvaljujući gregorijanskom kalendaru.

Ipak, ne slavi ceo svet Novu godinu istog dana…
U različitim kulturama Nova godina nosi različite običaje, simboliku i datume. Evo nekoliko zanimljivih primera:
Na novogodišnjoj večeri se seče kolač s novčićem – onaj ko ga pronađe biće posebno srećan. Takođe, u kuću prvi treba da uđe osoba za koju se veruje da „donosi sreću“.
Vatromet je obavezan – Nemci veruju da buka rasteruje zle duhove. Na trpezi su često sočivo i supa od svinjetine, kao simboli blagostanja. Riba označava napredak, jer „uvek pliva unapred“.
U ponoć se služi mentol sladoled u obliku deteline sa četiri lista, za sreću u narednoj godini, uz tradicionalno pečenje.
Poseban značaj ima prvi gost koji uđe u kuću – po verovanju, muškarac s poklonima donosi sreću, dok ženska osoba u toj ulozi nije poželjna.
Stari sicilijanski običaj kaže: jedite lazanje za sreću. Makarone i druga testenina na taj dan donose nesreću.
Poslužuje se puding od pirinča sa skrivenim bademom. Onaj ko pronađe badem u svojoj činiji, imaće sreće cele godine.
Na meniju su krofne – jer se veruje da hrana u obliku kruga donosi sreću i simbolizuje završetak jednog ciklusa i početak novog.
Tradicionalni poljubac u ponoć potiče iz vremena maskenbala. Veruje se da poljubac „čisti“ prošlu godinu i donosi sreću u narednoj.
Dan započinju ritualnim čišćenjem kuće (ousouji) kako bi „otklonili prašinu prošlosti“. Zatim se oblače elegantno i provode veče u krugu porodice.
Bela odeća je obavezna – simbol mira i čiste energije. Na plažama se preskače sedam talasa i baca cveće u more, uz želje za sreću i blagostanje.
Nova godina se slavi krajem januara ili početkom februara. Crvena boja dominira dekoracijom, jer simbolizuje sreću. Noževi se sklanjaju iz kuće da se ne bi „presekla porodična sreća“.
Iako se doček Nove godine razlikuje od kulture do kulture – bilo kroz vatromet, posebnu hranu, rituale ili simbolične pokrete – svuda je prisutna ista želja: da nova godina donese više sreće, zdravlja, ljubavi i uspeha.
Zato, bilo da ste u velikom društvu, kod kuće, na plaži, u pidžami ili na večeri sa voljenima – trenutak kada kazaljka pređe ponoć ima moć. Ne zato što se nešto magično dešava, već zato što svi verujemo da možemo da krenemo iz početka.






drugari, srecna nova godina!
sa studentima do pobede!
❤️❤️❤️❤️❤️❤️❤️